Tri su godine prošle otkako se vrhunski hokej vratio u Zagreb. Medveščak je daleko dogurao od prve utakmice protiv Jesenica. Usprkos predviđanjima da je čudo za jednu zimu, usprkos napadima i kritikama "medvjedi" ne samo da nisu nestali, nego su postali sveprisutni sudionik ne samo sportske nego i društvene scene u Hrvatskoj. Ono što se nije promijenilo za svo ovo vrijeme su sjajni navijači koji su od Medveščaka učinili klub koji je zanimljiv i EBEL-u i KHL-u, o kojem pišu i IIHF i NHL.
Osnovan: 1960.
Naslovi prvaka Hrvatske: 16 (1995, 1997, 1998, 1999, 2000, 2001, 2002, 2003, 2004, 2005, 2006, 2007, 2009, 2010, 2011, 2012)
Naslovi prvaka Jugoslavije: 3 (1989, 1990, 1991)
Plasman u EBEL-u u sezoni 2011/12: 2. mjesto u ligi, polufinale doigravanja
Početak sezone 2011/12 nije bio obećavajući za "medvjede". Potpuno obnovljena momčad trebala je neko vrijeme da pronađe svoju igru. Tako je Medveščak poslije deset utakmica bio tek osmi, no za mjesec dana, na polovici prvog dijela prvenstva zagrepčani su bili već četvrti. Što je vrh bliži, teže se popeti, pa je Medveščak potrošio još deset kola za uspon na treće mjesto, da bi u razigravanje ušao s drugog mjesta i tri boda viška od trećeplasiranog Red Bulla.
U dodatnih deset kola "medvjedi" su bez poteškoća obranili drugo mjesto i s dosta samopouzdanja dočekali doigravanje. Protivnik u četvrtfinalu bila je momčad Orla iz Znojma. Češka momčad je protiv Zagrepčana osvojila tri boda no u doigravanju je bila pregažena od goropadnog Medveščaka u samo četiri susreta. Polufinalni dvoboj protiv KAC-a željno se iščekivao obzirom na svježe sjećanje na sudačku krađu iz prethodnog obračuna u četvrtfinalu doigravanja 2011. godine. Gledano unatrag, odluka o pobjedniku pala je već u prvoj utakmici kada je došlo do tuče poslije koje su "medvjedi" do kraja polufinala ostali bez najiskusnijih napadača, Prpica i Banhama. KAC je dobio prvi, a potom i drugi susret. Zagrepčani su uspjeli doći do počasne pobjede u trećoj utakmici, no u finale su ipak otišli Celovčani ukupnim rezultatom 4:1. Ne mali broj navijača Medveščaka sa zadovoljstvom je prihvatio poraz "mrskog" KAC-a u finalu protiv Linza.
I uprava i navijači bili su više nego zadovoljni odlukom trenera Martya Raymonda da se prihvati vođenja momčadi i u sljedećoj sezoni. Obzirom da je ostvario najuspješniju sezonu otkako se klub natječe u EBEL-u, jedini opravdani strah bio je da Raymonda netko ne "preotme" na način kao što je Villach poharao Olimpiju.
Doista je dobro, "vidjeti ga opet". Robert Kristan jedan je od rijetkih koji živi Medveščakov novi život od samog početka. Slovenski reprezentativac iz Jesenica, svojim je dolaskom u Zagreb 2009. godine poznavateljima hokeja potvrdio da se u Zagrebu stvara ozbiljna momčad. Izuzev Medveščaka, jedino iskustvo igranja izvan Slovenije nosi iz Švedske gdje je proveo dvije sezone, što u prvoj, što u drugoj ligi. Nastupio je na osam svjetskih prvenstava od toga čak šest turnira elitne skupine. Prošle je sezone sa 92,3% obrana bio četvrti najbolji vratar lige.
"Užas je moja furka", pjesma je Azre koju su počeli pjevati i navijači koji se nisu ni rodili u vrijeme kad se posljednji put uživo izvodila od strane Johnnyja i društva. Pjeva se za Medveščakovog pričuvnog vratara Michaela Ouzasa, 27-godišnjeg Kanađana koji je u Zagreb došao iz grada kocke i poroka, Las Vegasa. U svom razvoju prošao je postepeni put od juniorskog OHL-a, preko sveučilišne lige da bi se tri godine borio u ECHL-u za napredak u karijeri. Nije ga dočekao na svom kontinentu, no prihvatio je poziv iz Zagreba i u dresu s medvjedom na prsima odigrao 22 utakmice u kojima je ostvario 92,4% obrana što ga je svrstalo na treće mjesto u poretku pričuvnih vratara u ligi.
"Navala dobija utakmice, ali obrana osvaja naslove." Ovu uzrečicu često možemo čuti prilikom prigodnih razgovora s trenerom šampionskog sastava, ali rijetko u razgovoru između trenera i roditelja klinca koji je upravo postavljen za braniča. Vrsni treneri znaju cijeniti braniče jednako kao što i znaju natjerati napadače da igraju obranu, no novac, slava i sve što ide uz to, još uvijek prvo idu strijelcima.
Medveščak je pred početak razigravanja imao najčvršću obranu u ligi. U 40 utakmica "medvjedi" su primili samo 99 pogodaka. Premda obranu igraju svi, obrana vlastitog gola prvenstvena je zadaća "odreda za čistoću" obrambene trećine. U odnosu na prošlu sezonu, u momčadi više nema Sashe Pokuloka koji se vratio u rodni Quebec gdje će igrati u lokalnoj ligi LNAH poznatijoj po tučnjavama nego po dobrom hokeju. Nema više ni junaka pjesme AC/DC, Robbiea "Thunderstruck" Sandrocka koji je otišao u njemačkog drugoligaša Schwenninger još početkom prošle sezone, a sada je u britanskom prvoligašu Belfastu. Andya Delmorea gledat ćemo ove sezone u dresu Graza.
Okosnica obrane ostala je na okupu, što je i razumljivo obzirom na sjajni prošlosezonski učinak. Prvo mjesto u predstavljanju obrane Medveščaka svakako pripada kapetanu Alanu Letangu, još jednom od junaka iz 2009. koji su se odvažili krenuti u nepoznato. Kanađanin koji je prije dvanaest godina sudjelovao u osvajanju Stanley Cupa, prije dolaska u Zagreb četiri je sezone igrao u njemačkoj prvoj ligi da bi se potom spustio malo južnije, u Innsbruck. Prošle sezone Letang je u 58 utakmica upisao 24 boda po čemu je drugi po učinku među braničima, a pritom je skupio samo 36 minuta kazni.
Amerikanac hrvatskog podrijetla, Andy Sertich također je već četvrtu godinu u glavnom gradu Hrvatske. Četiri godine sveučilišta u Minnesoti i tri sezone ECHL-a predstavili su ga kao discipliniranog te ofanzivno usmjerenog braniča koji vodi računa i svom golu. U sve tri sezone u Medveščaku prešao je brojku od 30 bodova po sezoni, a poslije ispadanja od KAC-a, zbroj se zaustavio na 33 boda uz samo 14 minuta na klupi za kažnjene. U travnju je nastupio i na svom prvom svjetskom prvenstvu u dresu hrvatske reprezentacije gdje je opet pokazao sve svoje odlike, 12 bodova u pet utakmica, bez isključenja.
Uz Serticha, boje Hrvatske na svjetskom prvenstvu na Islandu branio je još jedan Medveščakov profesionalac. Kenneth MacAulay stigao je u "brlog" početkom 2010. tik pred doigravanje. Stigao je tiho, kako bi nadomjestio ozlijeđenog Sandrocka i debitirao na Šalati. Tko zna što si je pomislio kad je napustio ratnu luku Norfolk i sletio na otvoreno klizalište, no vrlo brzo se snašao. U trećoj utakmici dvoboja s Grazom, postigao je pogodak u 76. minuti i zaradio je transparent "OMG Kenny killed Graz". Pred dolazak u Europu ovaj 28-godišnji Kanađanin je po završetku studija "plesao" između ECHL-a i AHL-a. Prošle je sezone upisao 14 bodova iz 56 utakmica sa samo 32 minute kazne. Osim toga s plus/minusom od 23 drugi je najbolji "medvjed" i treći branič u ligi. Za reprezentaciju je upisao 7 bodova bez isključenja.
Osim “doajena” u obrani Medveščaka značajnu ulogu imat će i dvojica braniča koji su u Zagreb stigli prošle sezone. Div među “medvjedima” je 29-godišnji Kanađanin Geoff Waugh koji je u Medveščak došao iz ECHL-a. Tijekom svoje sjevernoameričke karijere skupio je i 154 utakmice u AHL-u. U svojoj prvoj sezoni u “brlogu” ostvario je 10 bodova u 53 susreta, ali uz drugi najbolji plus/minus među braničima od plus 16. Ovim brojkama treba pridodati i 155 minuta isključenja po čemu je najgrublji branič u momčadi i na čemu će morati poraditi u novoj sezoni.
Njemu uz bok je Saša Martinović, mlađi i hokejaški uspješniji brat nekadašnjeg hrvatskog reprezentativnog vratara Siniše Martinovića. U Zagreb je stigao iz njemačkog prvoligaša Grizzly Adamsa iz Wolfsburga poslije sedam sezone provedenih u DEL-u. U 52 utakmice prošle sezone ubilježio je 10 bodova uz plus/minus 14, a 101 minuta kazni svrstale su ga na drugo mjesto najisključivanijih braniča Medveščaka.
Osvježenje na plavoj liniji dolazi iz Švedske. Mladi Dennis Bozic hrvatskog je porijekla, a dolazak u Medveščak prvi mu je hokejaški izlazak iz zemlje “tri krune”. Posljednjih je godina usporedno igrao švedsku prvu juniorsku te drugu seniorsku uz povremene izlete u prvu odnosno treću ligu. U svojoj posljednjoj sezoni u rodnoj Švedskoj u dresu drugoligaša Sundsvala upisao je 7 bodova u 47 susreta sa 18 minuta isključenja. Ni njegov doprinos nije pomogao u borbi za opstanak pa je Bozic između treće švedske i prve austrijske, odabrao potonju.
Poslije tri godine u Zagreb se vratio Domen Vedlin jedan od junaka pobjede nad Olimpijom usred Tivolija u polufinalu doigravanja Slohokej lige 2009. godine. Sastav Medveščaka kojeg je trenirao Mike Shea, a predvodio Luka Žagar, pripremio je put današnjim “medvjedima”. Vedlin nije bio u računicama pri prvom slaganju momčadi za EBEL, pa se otisnuo u slovensku hokejašku “Meku”, Francusku. Poslije godinu dana u Mulhouseu, odlazi u Olimpiju gdje igra dvije sezone. U prošloj sezoni u 59 utakmica postiže 16 bodova u plus/minus -1 te 36 minuta kazni.
Spomenimo na kraju i mladog reprezentativca Ivana Šijana koji još uvijek traži svoje mjesto u momčadi. Tri puta je igrao za Hrvatsku na svjetskim prvenstvima, a prošle je sezone u 55 susreta zabilježio 2 boda.
Medveščak je imao najtvrđu obranu u ligi, ali ni navala nije previše zaostajala. Sa 135 postignutih pogodaka “medvjedi” su bili treći u ligi iza vodećeg Linza i uvijek raspucanog Red Bulla. No, već letimičan pogled na novi sastav momčadi pokazuje da su se vodeći Medveščakovi napadači razbježali poput rakove djece. Prvi strijelac, Ryan Kinasewich novi je član Red Bulla. Drugi strijelac, Frank Banham pošao je u Székesfehérvár nadomjestiti Palkovicsa. Greg Day je na zadatku spašavanja Graza. Vjačeslav Truhno odletio je put švedske druge lige u Asplöven. Joel Prpic se umirovio, a Matt Siddall je u Cortini. Pascal Morency je “bivši” još od utakmice s Dinamom iz Moskve, a Dominik Kanaet je minutažu potražio u Martinu. Saša Rajsar je ostao na palubi potonulih Jesenica igrajući posljednju utakmicu u povijesti “železara” upravo protiv Medveščaka, a Dino Gombar je odabrao “Život na Sjeveru”. Ukupno su igrači koji su napustili Medveščak sa sobom odnijeli 119 od 191 pogodaka ili 62%. Usporedimo li to s 48% odnosno 39% iz prijelaznih rokova 2010. odnosno 2011. sasvim je jasno da se Medveščak našao pred teškom zadaćom nadoknade gubitaka u navali. O umješnosti popunjavanja praznina uvelike će ovisiti uspjeh Medveščaka u sezoni 2012/13.
Prvi napadač koji je pristupio novom Medveščaku je 28-godišnji Kanađanin Alex Leavitt. Po usmjerenju centar, u Zagreb je došao iz finskog prvoligaša HPK (u kojem sada igra Rendulić). U borbi za opstanak u kojoj je klub osvojio pretposljednje mjesto u SM-liigi, Leavitt je u 57 utakmica upisao 32 boda uz 62 minute kazni. Tešku sezonu kluba ilustrira izrazito negativan plus/minus od -18. Izlet u Finsku uslijedio je poslije tri uspješne sezone u njemačkoj prvoj i drugoj ligi, gdje je primjerice u dresu drugoligaša Ravensburga ostvario 106 bodova u 60 susreta, ali i 131 minutu kazni. Prije dolaska u Europu, skupio je 43 utakmice u AHL-u, uz kraće boravke u nižim ligama poput ECHL-a i CHL-a.
Izravno iz AHL-a u Dom sportova je došao Nathan Perkovich, 26-godišnji Amerikanac. Poslije tri godine provedene na sveučilištu Lake Superior, odlazi u podružnicu New Jersey Devilsa i iduće tri godine pokušava “uhvatiti vlak” za NHL. U svojoj posljednjoj sezoni u dresu Albany Devilsa ovaj 196 cm visoki div ubilježio je 19 bodova iz 53 susreta uz 49 minuta provedenih na klupi za kažnjene.
Curtis Fraser zamijenio je dres talijanskog prvoligaša Cortine, Medveščakovim. U svojoj prvoj sezoni u Europi ubilježio je 46 bodova iz 49 utakmica talijanske Serie A čime je pomogao u osvajanju trećeg mjesta i ulasku u polufinale doigravanja. Prije prelaska Atlantika, ovaj je 30-godišnji Kanađanin, igrajući u četiri različita kluba skupio 148 utakmica u AHL-u.
Kad Adama Naglicha uhvati nostalgija za rodnim Las Vegasom, moći će porazgovarati sa svojim imenjakom i sunarodnjakom Adamom Millerom. Ovaj 27-godišnji napadač prošle je sezone igrao za Las Vegas Wranglerse u ECHL-u. Postigao je 102 boda u 89 susreta i pokazao kako je prerastao ovu razinu natjecanja u kojoj je odigrao 267 utakmica. Nitko nije prorok u svojoj kući pa ni Miller nije uspio skupiti više od 10 susreta u AHL-u i preostalo mu je samo uputiti se u Europu. U prvom pokušaju su ga Finci vrlo brzo proslijedili iz SM-liige u švedskog drugoligaša Troju u kojoj je ostvario 53 boda iz 47 utakmica, no tek sada će mu se pružiti prava prilika da pokkaže sve što zna.
Malo je “medvjeda” koji su učili klizati na kultnoj Šalati, a jedan od njih je do današnjeg Medveščaka stigao zaobilaznim putem preko Kanade. Tomislav Zanoški, 28-godišnji je Hrvat i Kanađanin koji je rodni Zagreb napustio kao dječak, a vratio se kao hokejaški profesionalac. Poslije četverogodišnje profesionalne karijere u ECHL-u i AHL pri čemu je u jačem natjecanju skupio ukupno 44 utakmice. Po odlasku iz Sjeverne Amerike odigrao je 14 utakmica u dresu njemačkog drugoligaša Freiburga kojem ni sa 11 bodova u 14 susreta nije uspio pomoći u borbi za opstanak. U svojoj prvoj sezoni kao član Medveščaka ostvario je 39 bodova iz 58 utakmica i plus/minus od 17, no pritom je zaradio i 162 minute kazne po čemu je najkažnjavaniji igrač u ligi.
Već prije spomenuti Adam Naglich, produžio je suradnju s Medveščakom za još godinu dana. Po završetku studija na sveučilištu Aljaska ovaj je 28-godišnji Amerikanac hrvatskog porijekla odigrao dvije sezone za ECHL momčad Bakersfield Condors u kojoj mu je trener bio Marty Raymond. U sezoni poslije koje su se obojica uputili u Zagreb Naglich je upisao 47 bodova iz 71 utakmice. Jača konkurencija koja vlada u EBEL-u pretvorila je ovaj učinak u 34 boda iz 59 susreta u dresu Medveščaka uz 75 minuta kazni.
U dresu “medvjeda” ostao je i David Brine, 27-godišnji Kanađanin koji u svom životopisu ima i 7 utakmica za Florida Pantherse. Od ove zanimljivosti ipak je značajnija stavka u kojoj pišu 322 susreta odigranih u AHL-u za tri različite momčadi. Prije dolaska u Zagreb branio je boje San Antonia za kojeg upisao 14 bodova u 67 utakmica. Prva sezona u Zagrebu donijela mu je 28 bodova iz 59 susreta uz odličan plus/minus od 16 te samo 28 minuta kazni.
Prvi novak u mjesecu lipnju bio je Anthony Yelovich, 24-godišnji Amerikanac hrvatskih korijena koji je u Zagreb došao odmah po završetku studija na sveučilištu Sacred Heart. Brojke koje je donio sa sobom sa završne godine nisu posebno dojmljive no možda će tih 9 bodova iz 35 utakmica uz plus/minus od -18 u EBEL-u značiti nešto drugo. Vidjet ćemo.
Uz novog “ličkog diva” Perkovicha, granici od dva metra opasno se približio i Liam Huculak, 29-godišnji Kanađanin koji je na probu u Zagreb došao iz ECHL-a. Za momčad Colorado Eagles u 71 susretu upisao je 20 bodova uz 130 minuta kazni i plus/minusom od -8. Prije Colorada igrao je dvije sezone u nižerazrednoj ligi CHL, a sezonu je proveo i u Bakersfieldu što objašnjava i kako se našao u Medveščaku.
Brandon Buck 24-godišnji je Kanađanin koji u Medveščak dolazi iz norveškog prvoligaša Sparte koja je prošlu sezonu završila na petom mjestu i ispala u četvrtfinalu doigravanja. U svojoj prvoj europskoj sezoni Buck je s 48 bodova u 52 utakmice dao sve od sebe ne bi li momčad postigla veći uspjeh, no kako nije išlo, potražio je zahtjevniju sredinu u kojoj bi njegove vještine mogle dati odlučujući doprinos. Iza sebe ima 83 utakmice u AHL-u za Norfolk i Houston.
Na probu je u Medveščak došao i “zločesti dečko” slovenskog hokeja, Andrej Hebar. Rođen u Ljubljani prije 28 godina proveo je dvije juniorske sezone u švedskom prvoligašu Frölundi, poslije kojih se kalio i u češkim juniorskim momčadima Havířova i Trineca. U EBEL-u je odigrao tri sezone za Jesenice, a dvije je trebao odigrati za Olimpiju, no zbog grubog prekršaja prošle je godine kažnjen do kraja sezone poslije samo šest odigranih utakmica. Tako je veći dio vremena proveo u švedskom drugoligašu Troji za koju je upisao 12 bodova iz 32 utakmice. Za Sloveniju je nastupio na šest svjetskih prvenstava.
Posljednji u nizu napadača koji su ove sezone navukli Medveščakov dres je 28-godišnji Kanađanin Kyle Greentree. Visok i snažan, dolazi iz podružnice Washington Capitalsa, AHL sastava Hershey Bears. U dresu “slatkih medvjedića” nastupao je dvije sezone, a u posljednjoj je upisao 35 bodova iz 55 utakmica. Ukupno je u AHL-u odigrao 373 utakmice za četiri različite momčadi, a sve je začinio i s četiri nastupa u NHL.-u.
Odlaskom Prpica i Banhama, Dario Kostović je postao najstariji napadač u redovima Medveščaka. Rođen u Splitu, hokejom se počeo baviti u Švicarskoj čije je državljanstvo dobio još kao dječak. Igrajući za Kloten, debitirao je u NLA još s 19 godina. Odlazeći poslije šest godina provodi jednu sezonu u drugoj ligi u dresu Lausannea da bi se ubrzo vratio u najviši razred. U Zagreb dolazi prošle sezone iz Lugana za kojeg je u 48 utakmica upisao 5 bodova. U dresu Medveščaka ostvaruje 11 bodova iz 55 susreta uz 89 minuta kazni.
Mladi Slovenac Gal Koren došao je u Zagreb iz juniorske kanadske lige WHL. U svojoj prvoj profesionalnoj sezoni ostvario je 4 boda u 40 utakmica. Iza sebe ima i četiri nastupa na svjetskim prvenstvima za slovenske mlade selekcije.
Spomenimo na kraju i dvojicu mladih hrvatskih napadača i reprezentativaca. Mislav Blagus priključio se prvoj momčadi od samog početka natjecanja u EBEL-u. U svakoj od tri sezone postizao je po 3 boda. Na svjetskim prvenstvima skupio je tri nastupa. Igor Lazić do sada nije upisao ni jedan bod u EBEL-u, a do sada je dva puta nastupio na svjetskim prvenstvima u dresu s državnim grbom.
Pripreme za novu sezonu Medveščak je počeo na Poletnoj ligi. U prvom susretu “medvjedi” su “preslušali” prvaka Norveške, Stavanger Oilerse sa 6:3. Druga utakmica za protivnika je donijela “zmajčeke” iz Villacha s kojima su Zagrepčani postupili jednako kao i s Ljubljančanima kad se igra u Sloveniji: svladali su ih, i to rezultatom 3:2. U finalnoj utakmici Medveščak je odao posljednju počast instituciji slovenskog hokeja, “železarima” iz Jesenica i s 2:1 ih ispratio u povijest. Uslijedilo je prvo Medveščakovo gostovanje u Innsbrucku na kojem su se “medvjedi” zahvalili domaćinu na prilici za ulazak u EBEL. U zapisniku je pisalo 4:2 za Zagrepčane. Već idućeg dana Medveščak je doputovao u Ravensburg gdje je pretrpio poraz od lokalnog njemačkog drugoligaša od 5:2. Generalnu probu “medvjedi” su priredili u Domu sportova gdje je upisana pobjeda nad Olimpijom od 3:1.
Što možemo očekivati od ovogodišnjeg Medveščaka? Ova momčad je brza, snažna, iskusna ali ne i stara. Vodi je trener koji je u svojoj prvoj sezoni u ligi osvojio drugo mjesto ustrojivši najtvrđu obranu u ligi, a koja je više, manje ostala na okupu. Vratari su kvalitetni i pouzdani. Nepoznanica je navala, ali ne toliko sposobnosti pojedinaca, koliko neizvjesnost uklapanja svih igrača u sustav igre koji će donositi pogotke, ne nužno lijepe i atraktivne, ali učestalije od protivničkih.
Kad se sve zbroji i pridoda očekivana podrška navijača i željena stabilnost logistike (novac, oprema i sve što treba jednoj profesionalnoj momčadi) tada se nikako ne može unaprijed otkloniti mogućnost osvajanja i naslova prvaka. Zvuči pretenciozno? Bahato? Možda, no gledali smo Raymondovu ekipu kako sustavno uništava jedan KAC tijekom cijele sezone. Znamo da je Medveščak u stanju pobijediti bilo kojeg protivnika u ligi, i to ne jednom, nego uzastopce. Znači li to da je Medveščak favorit? Nipošto. Za očekivati je da će Zagrepčani poslije 44 kola ući u skupinu za poredak te da bi mogli preskočiti protivnika u četvrtfinalu ma tko on bio. Što će se dogoditi dalje, ne mogu znati ni u Beču ni u Salzburgu, no u “brlogu” moraju moguću priliku za juriš na naslov prihvatiti kao konačni izazov klubu koji je iz duboke sjene izašao na svjetsku scenu. Navijači su spremni. Vrijeme je za veliku igru.
Do sada je objavljeno:
Mi smo Borg, svaki otpor je uzaludan
"Zmajčeki" iz Beljaka
Povratak otpisanih
Ako nije pokvareno, ne popravljaj
Znojmo se i dalje drži Austrije