Filipe, nacionalni parkovi su bili samo hiperbola nečeg što je moguće realizirati kod nas, a ne može se kupiti (neće BBC raditi dokumentarac o Kornatima, recimo, barem ne zasad), ali traži trud, planiranje, nekakva predznanja i još štošta.
Sjećam se, tad sam još bil u tim vodama, kad je krenul RTL pa su pokrenuli neku emisiju o autima. Bila je, baš onak, niš ni o čemu. Radila ju je ženska koja nije imala pojma o autima, ali je njen stav bil da ona to ni ne treba znati, jer ona ne radi emisiju za one koje auti zanimaju, nego za sve, od 7 do 77... Pa je onda emisija od cilja da bude za sve postala emisija ni za koga i ubrzo i neslavno propala i ukinuta (bilo je tu još i u pozadini glupavih poteza tipa da jednom od zastupnika obećaš preferencijalni tretman, pa kad su to saznali ostali više nisu htjeli davati oglase ni aute... Tipični njemački eksportirani überstav mi znamo najbolje i sad ćemo Vama, seljačinama pokazati kak se to radi).
Sjeti se prvog pokrivanja rukomentnog svjeckog kad se uživo javljalo iz publike, ili intervjuiralo igrače. Pa je tako jedna reporterka imala žešći rotacizam, a javljala se uživo (otprilike ko da mi Teli Savalas drži dokumentarac o pravilnom odabiru šampona i kako našamponirati i posušiti kosu da poslije imam lijepe kovrče), a drugi vol se proslavio pitanje Baliću: Gdje se bolje navija za reprezentaciju, u Splitu ili Zagrebu?!
Koliki vol moraš biti da izvališ tak nekaj?
U politiku ne bih ulazio, a posebno ne u vragove, ajmo to ostaviti po strani. Mislim da je ovo o čemu tu pričamo ipak primarno odraz lako ćemo stava i kako preskočiti 7 stepenica odjednom i sad svi sve znamo. Nekad su spikeri HTV-a (TV Zagreba) odlazili na govorne vježbe na Filozofski fakultet da bi imali ispravnu dikciju, naglaske i da im se usnice ne bi krivile dok govore. Sad svako dijete uzme mikrofon i javlja se uživo, a da ne zna ni u kameru gledati, nekmoli reći 3 suvisle rečenice bez zastajkivanja (ono ubacivanje grlenih glasova koji nemaju slova) i najčešće samo loše ponavlja ono kaj smo već čuli iz studija u najavi.
Usporedi jednu Milku Babović i njezine priloge o sportašima s današnjim sportskim novinarima koji imaju neopisivo lakši zadatak, jer imaju dostupno toliko informacija koliko ova nije mogal ni sanjati. Pa ipak, prijenosi su katastrofalni. Ako hoćeš, Viki i njegova legendarna imena nepostojećih igrača, posve krivi naglasak imena kluba čije utakmice komentira itd itd....