Prijelaz iz juniora u seniore težak je za veliku većinu sportaša neovisno kojim sportom se bave i koliko je pojedini sport razvijen u nekoj zemlji. Kada govorimo o momčadskim sportovima prestanak aktivnog bavljenja sportom uobičajena je pojava za sportaše koji izlaskom iz juniorskog staža ne mogu pronaći mjesto u seniorskim sastavima. Hokej na ledu nije nikakva iznimka. U momčadi koju čini dvadesetak hokejaša sa, u prosjeku pet, šest godina staža, teško je pronaći više od nekoliko mjesta za izlazne juniore.
U Hrvatskoj djeluju četiri seniorske momčadi za koje je u domaćem prvenstvu nastupilo ukupno 78 seniorskih igrača koji su hokej naučili u domaćim školama hokeja. Uz tako usku osnovicu, nije teško zamisliti s kakvim se poteškoćama suočavaju naši juniori na pragu prelaska u seniore. Najvažniji kriterij pri odabiru igrača koji će nastaviti hokejašku karijeru u seniorskoj konkurenciji trebala bi biti kvaliteta. Nemajući neko nepristrano mjerilo kvalitete igrača oslonit ćemo se na odabir izbornika reprezentacija do 20 godina. Pregledat ćemo u kojoj mjeri su se igrači mladih reprezentacija u posljednjih desetak godina snašli u seniorskom okruženju.
Na svjetskim prvenstvima mladih reprezentacija od 2002. do 2012. godine za Hrvatsku je nastupilo ukupno 98 hokejaša. Za usporedbu, u mađarskoj mladoj reprezentaciji u istom razdoblju igralo je 125 igrača, dok je boje Slovenije branilo 156 mladića. Podijelimo li igrače po uzrastu u tri skupine uviđamo kako se u najmlađoj skupini igrača rođenih 1990. godine i kasnije nalazi 43 igrača. Ove su sezone aktivno igrala čak trideset devetorica. Od onih koje nismo imali prilike vidjeti u akciji spomenut ćemo višestrukog reprezentativca Jutrišu. Više od dvije trećine su nastupale za hrvatske klubove. Najviše, njih 13, u Medveščaku gdje su činili okosnicu sastava koji je u redovnom dijelu domaćeg prvenstva osvojio drugo mjesto. Sedmorica su članovi Mladosti, a četvorica se nalaze u Zagrebu. Trojica igrača bili su stalni članovi profesionalnog sastava Medveščaka koji se natječe u EBEL-u, dok ih je dvanaest nastupalo u inozemstvu, u hokejaškim sredinama koje su daleko razvijenije od domaćeg okruženja.
Slično je stanje i kod Mađara gdje se 47 od 48 igrača najmlađe dobne skupine aktivno bavilo hokejom. Tri četvrtine su nastupale za domaće klubove u ligi MOL. Čak 17 su bili članovi druge momčadi Sape, a desetorica su igrali u Dunaújvárosu. Dvojica su igrali za Sapu u EBEL-u, a osmorica su se kalila u europskim i američkim momčadima. Ni Slovenci se ne razliku od svojih susjeda na jugu i istoku. Od 46 igrača, 45 su nastupali u ovoj sezoni. Čak 11 ih je igralo u EBEL-u za Jesenice, Olimpiju i Medveščak. Još 20 ih je branilo boje slovenskih momčadi u ligi Slohokej, pretežito u Triglavu i HK Olimpiji. Mladi Slovenci traženi su po Europi i Americi pa se tamo nalazi 13 nekadašnjih i sadašnjih mladih reprezentativaca. Može se reći da za igrače mlađe od 23 godine koji su se svojom kvalitetom izborili za reprezentativni dres, nema poteškoća u pronalaženju mjesta za igru. Ako ne mogu igrati u domaćim klubovima, najkvalitetniji i najambiciozniji probit će se u inozemstvo, barem dok ne navrše dvadesetu.
Stanje se već mijenja kad pogledamo sljedeću dobnu skupinu, igrače rođene između 1986. i 1989. godine. Od 26 nekadašnjih hrvatskih mladih reprezentativaca samo 13 ih je bilo aktivno, od kojih već odavno zaboravljeni Basarić igra u njemačkoj četvrtoj ligi. Svi preostali igraju u Hrvatskoj. Najviše ih je u Mladosti, osam, trojica su branila boje Medveščaka u domaćem prvenstvu, s povremenim epizodama u EBEL-u i jedan jedini igra u Zagrebu. U inozemstvu nema nikoga, a od igrača kojih ove sezone nije bilo na ledenim plohama spomenut ćemo Iveziqa, Bednjaneca i vratara Blagusa. Ne možemo zaboraviti ni tragično preminulog Kapeca.
Kod Mađara je stanje povoljnije obzirom da se od 42 igrača iz ove dobne skupine, aktivno hokejom bavilo njih 31. Većina, ukupno 21, je igrala u ligi MOL, pretežito u Dunaújvárosu, ali ima ih i u Ujpestu, Miskolcu i drugim klubovima. Trojica su igrali u EBEL-u za Sapu, a četvorica u inozemstvu. Još je bolje u Sloveniji gdje je od 60 igrača njih 49 naganjalo pak širom Europe i Amerike. Petnaestorica kruh svoj svagdašnji zarađuju u EBEL-u igrajući za Olimpiju, Jesenice i Medveščak. Još 18 ih igra za slovenske momčadi u ligi Slohokej gdje čine okosnicu Triglava odnosno Maribora. Najveće zvijezde ove dobne skupine su Kopitar i Muršak koji igraju u NHL-u, no još četrnaest bivših mladih reprezentativaca Slovenije mlađih od 27 godina igra profesionalno hokej od Švedske do Srbije, od Francuske do Slovačke.
Kod igrača između 24 i 27 godina starosti vidimo kako pronalaze mjesto za igru bilo u nekom od domaćih profesionalnih sastava, bilo u inozemstvu. Mađari imaju jednu profesionalnu momčad u EBEL-u i četiri u MOL-u pa imaju dovoljno mjesta kod kuće, dok Slovenci imaju samo dva domaća profesionalna kluba pa, što zbog potrebe, ali i zbog veće kvalitete hokeja, u većoj mjeri pronalaze mjesto u inozemnim klubovima. Hrvata u toj priči nema. Hokejom se bave amaterski u domaćoj ili slovenskoj ligi, a većina ih odustane od hokeja na pragu ulaska u seniore, što zbog životne realnosti, što zbog neambicioznosti hrvatskih klubova.
Ako su igrači prethodne dobne skupine u naponu snage, igrači od 27 godina i stariji, uz znanje imaju i neophodno iskustvo koje se često pokazuje kao presudno u odlučujućim susretima. Hrvatska je u promatranom razdoblju imala 29 mladih reprezentativaca od kojih je aktivno njih samo deset. Kao i kod nešto mlađih kolega, najviše ih je igralo u Mladosti, šestorica. Trojica su članovi Zagreba, a vratar Vukelić reaktivirao se u Sisku. Medveščak nema nijednog aktivnog hrvatskog iskusnog igrača. Od poznatijih igrača u ovoj skupini koji se više ne bave hokejom navest ćemo vratara Škrapeca, Teubera i Novosela.
Mađarsku je mladu reprezentaciju vidjelo 34 hokejaša od kojih su aktivna još polovica. Dvojica su u EBEL-u, a devetorica u MOL-u. Dvojica igraju u inozemstvu, a ima ih i u mađarskoj drugoj ligi. Slovenci prednjače i u ovoj skupini. Od 50 igrača aktivno ih je još 27. Petorica su u EBEL-u, među njima i Kristan. Još devetorica su igrala u ligi Slohokej, a čak trinaestorica igra kao profesionalci u ligama širom Europe. Većina su reprezentativci koji su vratili Sloveniju u elitnu skupinu svjetskog hokeja.
Kakav zaključak izvesti? Hrvatski hokejaši s najvećom se poteškoćom suočavaju u srednjim dvadesetima kad bi trebali dovršiti školovanje i početi zarađivati za život. U hrvatskim klubovima nema kruha za hrvatske hokejaše, pa se hokejom poslije dvadeset i pete u Hrvatskoj bave samo oni kojima svakodnevne radne obaveze dopuštaju trening i utakmice. Za razliku od Mađara koji imaju pet klubova i Slovenaca koji imaju dva, jedini hrvatski profesionalni klub okrenut je, sukladno hrvatskom shvaćanju tržišnog gospodarstva, brzom uspjehu koji se temelji na uvozu, a ne dugoročnom razvoju usmjerenom vlastitoj proizvodnji.
Hrvatski igrač koji želi živjeti od hokeja dok se njime bavi (kao i ogromna većina europskih profesionalaca), to ne može učiniti u Hrvatskoj, tako da je kvalitetnim i ambicioznim igračima jedini put za ostvarivanje snova inozemstvo. Slovenci su odavno shvatili da u dva slovenska kluba nema dovoljno mjesta (niti novaca) za sve kvalitetne domaće igrače, pa su se slovenski igrači razmiljeli diljem Europe. Mi tek čekamo prve prave hokejaške profesionalce i ljubitelji hrvatskog hokeja će ovog ljeta držati fige Renduliću i Trstenjaku da nađu momčad u kojoj će igrati seniorski hokej za kojeg će biti odgovarajuće plaćeni.
No, hokej u pojedinoj zemlji, pa čak ni u onim najrazvijenijim, ne čine isključivo profesionalci. Mađari uz svoju amatersku drugu ligu u kojoj se natjecalo šest momčadi imaju i rekreativne lige. Slovenija osim Olimpije i Jesenica ima još šest seniorskih momčadi u kojima se redovito natječu i nekadašnji reprezentativci, ali i igrači koje je upornost, ljubav prema hokeju, i odgovarajuća kvaliteta zadržala u ovom sportu neovisno o amaterskom statusu kojeg imaju.
U Hrvatskoj je pak politika Medveščaka usmjerena prema svjetlima EBEL-a praktički uništila hrvatski seniorski Medveščak kakav je postojao prije samo tri sezone. Sustavno zanemarivanje seniora u Zagrebu dovelo je ovaj klub u više navrata na rub gubitka seniorske momčadi. Nedostatak zatvorenog klizališta u Sisku svodi družinu sa Zibela na razinu malo boljih rekreativaca. Nije stoga čudno što se većina preostalih hrvatskih seniora našla u Mladosti. Ne zato što bi "mamuti" pružali nekakve posebne uvjete nego zato što su ostali jedini izbor za iole ambicioznijeg hrvatskog hokejaša koji vrijedi više od nula bodova u EBEL-u. Za zadržavanje odnosno povećanje broja aktivnih hokejaša, mora se povećati broj seniorskih momčadi i podići razina natjecanja u kojem te momčadi nastupaju.
Kako promijeniti postojeće stanje? Inicijativa mora krenuti s više strana. Klubovi unutar sebe moraju iznjedriti ljude koje hokej zanima i kad njihova djeca nisu na ledu. Savez mora potaknuti klubove na veći rad sa seniorskim sastavima. Konkretno, sva tri zagrebačka kluba bi se morala uključiti u zajedničko natjecanje sa Slovencima, kako bi se podigla kvaliteta natjecanja koje igraju hrvatski igrači. Nema nikakvog opravdanja za izostanak Medveščaka i Zagreba iz Slohokej lige bez obzira na oblik u kojem će se ista odvijati u sezoni 2012/13. Uz tri momčadi u slovenskoj ligi, nema nikakvog razloga zašto se ne bi osnovala "druga liga" domaćeg prvenstva u kojoj bi igrali Sisak, U20 momčadi zagrebačkih klubova, "Karlovac" (za kojeg bi igrali igrači koji su iz ovih ili onih razloga nedavno prestali s hokejom) mogli igrati tijekom sezone.
Razina hokeja u nekoj zemlji mjeri se poretkom na svjetskoj ljestvici, brojem zatvorenih klizališta te brojem hokejaša. Ono što se ne može učiniti preko noći (ugurati reprezentaciju u diviziju IA), bez puno novaca (izgraditi pet, šest klizališta), može se učiniti povećanim organizacijskim naporom "nekoliko dobrih ljudi" (povećanje broja hokejaša). Posljednje dvije sezone pokazale su da se dosta toga može učiniti i s malo novca i puno dobre volje, ali na tome se ne smije stati. Imamo susjede koji nam služe kao primjer i koji su se više puta pokazali spremnim pomoći. Na potezu su klubovi i savez. Dajmo hokejašima da igraju!