U ponedjeljak 15. listopada počinje 22. prvenstvo Hrvatske u hokeju na ledu. Uz zagrebačke klubove Medveščak, Mladost i Zagreb nastupit će i jedan klub iz Slovenije. Ukidanjem Slohokej lige, slovenski savez hokeja na ledu ostavio je svoje klubove na cjedilu da se snalaze kako god znaju pa se Maribor radije pridružio Hrvatima nego da se upusti avanture putešestvija po austrijskim planinama. U ovom trenutku još je nepoznato na koji način će se u prvenstvo uključiti Sisak.
Neizvjesnost nastupa Siska stavlja Hrvatski savez hokeja na ledu u nezavidni položaj. Uvjet međunarodnog saveza hokeja na ledu za nastup reprezentacije pojedine zemlje na svjetskom prvenstvu je odvijanje nacionalnog prvenstva u kojem se natječe najmanje četiri kluba od kojih svaki mora odigrati barem petnaest utakmica u sezoni pri čemu u prvenstvu mora nastupiti najmanje šezdeset registriranih igrača.
Kao što je poznato, Sisak nema zatvoreno klizalište što ograničava sezonu hokeja na ledu u gradu na tri zimska mjeseca. Ovaj problem poznat je Hrvatskom savezu hokeja na ledu od pamtivijeka kao i gradu Sisku te svakom zainteresiranom za ledene sportove u ovoj zemlji. Činjenica da se klizalište na Zibelu nikako nije moglo natkriti u svim proteklim desetljećima zorno svjedoči o nepostojanju sportske kulture u Hrvatskoj neovisno o društvenom uređenju ili gospodarskom stanju države. Zatvorena klizališta postoje u većem broju praktički u svakoj europskoj državi u kojoj se igra hokej na ledu, no Hrvatska nije bila u stanju izgraditi nijedno zatvoreno klizalište izvan Zagreba čak ni u godinama kada su se bacali milijuni na lažne obnove stadiona ili izgradnje nepotrebnih i neisplativih dvorana.
Uz postojeće poteškoće s klizalištem iz Siska stižu i vijesti da klub jednostavno nema sredstava za rad seniorske momčadi pa su sada u savezu na sto muka kako sastaviti raspored po kojem će Sisak odigrati obavezni broj utakmica, a da se već dogovoreni kalendar natjecanja u kojem sudjeluje i Maribor provede kako je dogovoreno. Pritom treba uzeti u obzir i da će se Mariborčani morati uključiti u slovensko prvenstvo kada Slovenski savez izradi vlastiti sustav natjecanja s pripadajućim kalendarom.
Međutim, ni u Zagrebu nije baš jednostavno pripremiti se za prvenstvo. Broj seniorskih igrača u sva tri kluba kreće se oko šezdeset, a u tom broju možda polovinu čine igrači koji nisu ni na zalasku karijere niti netom izašli iz juniora. Te brojke posljedica su nedostatka motivacije za aktivno bavljenje hokejom kao i nedovoljnog interesa klubova za unaprijeđenje postojećeg stanja. Sa većim brojem seniorskih igrača ne bi bilo neizvedivo uspostaviti još jedan klub koji bi zadovoljio zahtjeve IIHF-a makar to značilo i privremeno ograničenje igranja hokeja na glavni grad Hrvatske.
Tu dolazimo i do velikog proturječja hokeja u Hrvatskoj. S jedne strane postoji blještavilo EBEL-a, tisuće ljudi na tribinama Doma sportova, redoviti prijenosi hokeja na razini cijele zemlje, dok se s druge strane hrvatski seniorski hokej nalazi na rubu ponora s potpuno neizvjesnom budućnosti. Većina ljubitelja hokeja u Hrvatskoj ni ne zna kad se hrvatsko prvenstvo igra niti ih to osobito zanima. Hrvatsku reprezentaciju se doživljava kao okvir unutar kojeg će Kanađani i Amerikanci sa hrvatskim državljanstvom postizati nekakve "uspjehe" zbog kojih će se ljudi nekoliko dana osjećati dobro, no koji ni na koji način neće pomoći hrvatskom hokeju. Pritom će činjenica da su nacionalno prvenstvo s potrebnim brojem klubova i igrača neophodni za postojanje čak i "kanadsko-hrvatske" reprezentacije ostati izvan žarišta interesa navijača.
Koliko god međunarodni savez hokeja na ledu pokušavao potaknuti nacionalne saveze na dodatni napor pri ustrojavanju i vođenju hokeja u svojim zemljama, savezi su često nemoćni nametnuti svoju politiku najmoćnijim klubovima. Takvi klubovi koriste svoj utjecaj unutar saveza za provođenje vlastitih interesa i zadovoljavanje zahtjeva IIHF-a koji još uvijek ima zadnju riječ u međunarodnim prelascima hokejaša iz kluba u klub, ali istovremeno ne pokazuju ni najmanju brigu za svoje neposredno hokejaško okruženje.
U tom svijetlu najavljujemo i ovo prvenstvo. Branitelj naslova prvaka Medveščak, odigrat će redovni dio prvenstva s juniorskom momčadi "prošaranom" nekolicinom igrača koji još nisu prestali s igranjem hokeja ili se još uvijek nadaju ulasku u profesionalni sastav. Kad počne doigravanje, momčadi će se pridružiti sjevernoamerički profesionalci i osvojit će 17. zvjezdicu. Mladost i dalje u svojim redovima ima najveći broj seniorskih igrača, no gašenje Slohokej lige kao i nemogućnost nastupa u bilo kojem drugom natjecanju izuzev domaćeg prvenstva imat će lošu posljedicu na razinu igre kao i na spremnost kandidata za reprezentaciju. U Zagrebu je i dalje na snazi politika "čekanja na razvoj vlastitih hokejaša" koja u praksi znači da se momčad sastoji od veterana i juniora na čije stasanje ćemo još morati malo pričekati. Maribor će nastupiti s mladim igračima koji su klizački i fizički više nego dovoljno pripremljeni za razini hokeja kakav se igra u hrvatskom prvenstvu, no koji nemaju previše iskustva.
Hrvatski hokej nalazi se u teškom stanju. Gospodarsko okruženje ne daje razloga očekivati nagli razvoj hokeja u vidu izgradnje većeg broja klizališta, povećanje broja igrača i trenera i širenja hokeja po Hrvatskoj. Nedostatak volje unutar Slovenskog saveza hokeja na ledu za širenjem suradnje i ustrojem zajedničkih liga osuđuje hrvatski hokej na puko preživljavanje koje će ovisiti o "malo dobrih ljudi" voljnih raditi na dobrobit hokeja.