Prošlu nedjelju mlađi kadeti sva tri zagrebačka kluba proveli su u Gorskom kotaru u gradu Delnicama. Razlog dolaska bio je turnir kojeg su mladi hokejaši odigrali na mjesnom klizalištu. Svaki klub nastupio je sa po dvije momčadi kao i u prvenstvu Hrvatske. Ukupno je odigrano šest utakmica poslije čega su se Zagrepčani vratili iz snježne idile u tmurni velegrad.
Na prvi pogled tu bi mogli i završiti s osvrtom na nedjeljnu aktivnost u Delnicama. Susreti su bili prijateljske naravi, sudio je nekadašnji aktivni sudac, sada samo hokejski zaljubljenik i roditelj hokejaša, rezultati su bili u skladu s očekivanima, no malo tko je brojao golove ili vodio zapisnik. Poslije svega postavlja se samo jedno pitanje: zašto se zapravo išlo u Delnice?

Delničko klizalište izgrađeno je u ožujku 2009. godine sredstvima grada Delnica, Primorsko-goranske županije i Europske Unije. Doprinos ove potonje i danas je vidljiv u obliku spomen ploče. Klizalište se nalazi u trećoj sezoni rada no još uvijek nije u potpunosti prilagođeno potrebama hokeja. Svlačionice nisu u sklopu objekta pa su djeca morala pješačiti stotinjak metara do leda. Okolo klizališta nema klupa za pričuvne igrače, klupa za isključene igrače, mjesta za zapisničara, nema ni jednog mjesta za gledatelje, nema zaštitnog stakla iznad ograde. I da, nema ni svih zidova oko objekta.

Kako je moguće da je netko u 21. stoljeću uz svu halabuku oko tzv. globalnog zagrijavanja projektirao i sagradio klizalište na otvorenom? Istina, klizalište je natkriveno i kao takvo bolje od sisačkog, karlovačkog i onog na Šalati, ali je i takvo otporno samo na padaline, ali ne i na temperature zraka kakve susrećemo u rujnu kada počinje hokejaška sezona ili u travnju kada završava. Zar nitko nije razmislio o mogućoj zaradi od iznajmljivanja klizališta europskim hokejaškim klubovima za pripreme na ledu koje u pravilu počinju najkasnije početkom kolovoza?

Još teže je shvatiti, kako bez obzira na povoljnije klimatske uvjete u odnosu na Zagreb, klizalište počinje s radom tek početkom prosinca. Uz sve navedeno postavlja se pitanje zašto je uopće takav objekt, jedan od šest u cijeloj Hrvatskoj sagrađen na mjestu gdje leži neiskorišten za ledene sportove najveći dio godine. Zamislimo samo da je zatvoreno klizalište sagrađeno u četrdeset kilometara udaljenoj Rijeci koja bi sa svojih 120 tisuća stanovnika i sportskom tradicijom mogla praktički odmah pokrenuti masovnu školu klizanja s klizačkim i hokejaškim klubovima.

No, što je učinjeno, učinjeno je. Sad treba vidjeti može li se postojeće klizalište iskoristiti za napredak hokeja? Na žalost, nismo optimisti. Same Delnice sa svojih pet, šest tisuća stanovnika nisu u stanju same osnovati školu hokeja, a Rijeka je ipak predaleko. Sve i kad bi se skupilo dovoljno djece, kako nabaviti učitelje klizanja i trenere hokeja. Hrvatski savez hokeja na ledu nije u stanju pomoći ni razvoju hokeja u Sisku i Karlovcu gdje već postoje klubovi.

Jednako tako ne vidimo ni svrhu ovakvih "izleta" zagrebačkih hokejaša u prirodu. Djeca su potrošila cijeli dan kako bi odigrala po dvije prijateljske utakmice protiv momčadi s kojima igraju cijelu sezonu. S hokejaške točke gledišta, igrači bi imali više koristi da su odradili jedan dobar trening od sat i pol. Korisnija bi bila i trening utakmica koju bi treneri prekidali svaki put kada bi htjeli poučiti igrače kako da nešto učine bolje i svrsishodnije. Ako se već inzistira na igranju "pravih" utakmica onda se mogao organizirati dvodnevni turnir na kojeg bi bili pozvani i Slovenci pa da naši igrači imaju neke koristi od puta i da ne provedu veći dio dana u vožnji ili čekanju.

Na kraju, ne možemo ne spomenuti ni potpuni nedostatak interesa Delničana za nekakav hokej koji se igrao na njihovom klizalištu. Ako je svrha dolaska mladih hokejaša u Gorski kotar bila promocija hokeja, onda odmah moramo reći da je posjet Zagrepčana delničkom klizalištu bio potpuni promašaj kojeg su, kao i sve druge hokejaške aktivnosti mlađih kategorija, u potpunosti financirali roditelji koje po običaju nitko nije pitao za suglasnost niti informirao o svrsi putovanja. Ako se želi nastaviti s odvođenjem klinaca u prirodu, preporučamo odlazak na Sljeme ili u Maksimir na grudanje i sanjkanje. Bit će jeftinije, jednako zabavno, a i jednako korisno za razvoj hokeja u Zagrebu i Hrvatskoj.