Za početak, odgledali smo sedam tekmi. Nas 105 somova. OK, nije to baš, da se ‘internetski’ izrazim, 105 tisuća ‘unique usera’, jer nas je jako puno bilo na svim tekmama, ali megadvorana je bila puna. Nekaj malo mjesta je bilo na drugoj tekmi s Albom, ali sve ostalo je u principu bilo puno. I, koliko god me veseli ideja pune velike dvorane, komotnog dolaska s autom do uvijek dostupnog parkinga, Arena mi nije nikad do kraja legla. Mislim da se stalni gledatelji i pohoditelji Ledenjače slažu sa mnom. Navijanje u onak ogromnom prostoru nije ni sjena onog iz Ledene.

Jedina, istinski paklenska buka bila je protiv Junadi kad su oni, naivno!, vjerovali da im je sudac pomogel s izmišljenim isključenjima i da punu minutu imaju 5 na 3... Brzo su skužili da imaju 5 na 15.000 i da se nisu baš usrećili... Pak se odbijal od palica, bježal im je van iz napadačke trećine, kad su došli do gola, Uzi je skidal.... Nisu zabili gol i tad su zgubili tekmu, a ne u onih ludih 69 sekundi. Onda smo im samo pozabijali čavle u lijes u koji su već legli ranije...

No, ajmo mi na početak i Jesenice. Dečki su se jako mučili, ali zbog leda. Led u Areni je, bojim se, ipak strano tijelo. U prve dvije tekme (Jesenice i Alba) led je bil toliko spor i loš da se igrači nisu mogli ni dodavati. Koliko se puta dogodilo da su dečki uklizali u offside jer bi pak (za)stal... Onda je i igra bila jako loša, dečki se umaraju užasno, a prijete i ozljede. Sve skupa, problematično. Jasno, problem je lova. Kad se led stisne, treba mu nekoliko dana da odleži i dozrije, ali u Areni, koju klub plaća po danu, za to jednostavno nema vremena. Tek protiv KAC-a je led bil onak kak treba biti.

A KAC... Vidjeli smo, da citiram Draxa, glumačku družinu Viveirosa, njihovu mecenu Heidi, pustili onog njihovog štakora na led i otpratili ih doma s tri komada. Da se nađe. Kad smo već kod Heidi, pouzdano znam da je platila svoju kartu. Dapače, zakupila je cijeli boks za svih sedam tekmi, iako je došla samo na jednu. Dakle, bila je galantna i zato mi je još draže da smo ih zveknuli 3-1! Manny je poslije održal svoj čuveni monolog o idiotima, AHL-u, Medvedima, prljavoj momčadi itd... No, to je njegov problem.

Mi smo u Areni dočekali i zamjenu za #55. Došel nam je Matt Sidall koji se pomalo uklapa u momčad. Trener je tražil isti profil napadača kakav je Morency, ali takvih igrača je jako malo, a ovo je najbliža dostupna kopija. Navodno. Dečko se trudi, postaje sve bolji, ali mislim da se svi možemo složiti da je samo jedan Pascal? Otkak njega nema u momčadi, počeli smo se više mučiti u igri, ili da okrenem, više ne dominiramo kao u studenom kad smo bili doslovce nepobjedivi. Vjerojatno je dio istine i da su se ostale momčadi zbrojile i podigle razinu igre, neke dovele i pojačanja. No, veseli kaj i takvi pobjeđujemo, skupljamo bodove, a ako gubimo, onda gubimo u produžecima i opet osvajamo bod(ove). Ipak, mislim da je pomalo zabrinjavajuće da smo sve produžetke izgubili, ako se ne varam, osim onih koji su otišli do penala. Mislim da nijedan produžetak nismo dobili u tih pet minuta. To bi u play offu mogla biti jako skupa navika.

S druge strane, ‘snagu ubijamo’ (PK) zadivljujućom lakoćom. Čak i 5-3 znamo istrpiti po cijelu minutu i ne primit gol. Ali, naš je PP zgleda ostal u Ledenjači. U Areni smo bili očajni s igračem više. Zadnja tekma u Areni bila je s Linzom i to je bil već početak Lige za poredak, ako sam dobro zapamtil ime ovog cirkusa u deset krugova. Zbilja, mislim da je sistem natjecanja ove sezone idiotski s ova dva doma, gornjim i donjim. OK, dečki su odigrali super, i ušli u gornji dom, i to bi još bilo donekle, ali ovo brisanje bodova je totalni idiotizam. Je, Marty Raymond to ne smije reći na glas da ga ne kazne, ali ja smijem. BRISANJE BODOVA JE TOTALNI IDIOTIZAM.

Pod istu kvalitativnu kategoriju moglo bi se svesti i suđenje neke gospode s crvenim rukavima. Ponekad mi spontano padne na pamet pomisao: ‘Jel ovo neka zaj....ja?!’ Ono, kao zafrkancija, pa kad se svi raspiz...o preko übera na led dolaze pravi suci uz smješak: sve je to dio showa.....
I tak, bila je Arena i sad se okrećemo Šalati i onda povratak u Medenjaču. Prezidente je lijepo rekel da ona zaslužuje finale play offa. Pozlatile mu se riječi. A i ak se to ne dogodi, nema veze. Dečki daju sve od sebe i ove sezone su nam priredili jako puno veselja. Fala im na tome i zato bi da se čim prije vrnemo u Medenjaču. Tam se Zig-Zag ipak najbolje čuje...