Vijesti
Međunarodni hokej
Do Tasmanije i natrag
Većina hokejaških profesionalaca još nije počela s pripremama za novu sezonu. Sportski direktori klubova užurbano dovršavaju popise igrača koji će za desetak dana navući klizaljke i "osjetiti" led. Za to vrijeme, na južnoj polutki led pršti sve u šesnaest. Na dalekom i hokejaški egzotičnom Novom Zelandu u tamošnjoj ligi je odigrano deset kola, a pokrenuto je i novo natjecanje, Transtasmanijski turnir.
Hokej na ledu u Novom Zelandu organizirano se igra od 1937. godine kada je na Južnom otoku održan prvi turnir. Dugi niz godina hokej na ledu nalazio se u istom savezu s ostalim klizačkim sportovima. U tom svojstvu Novi Zeland se 1977. godine pridružio međunarodnom savezu hokeja na ledu. Trebalo je proći još neko vrijeme prije nego što su 1986. godine hokejaši osnovali vlastiti savez. Tek tada je i reprezentacija isklizala na međunarodnu scenu, na svoj prvi nastup na svjetskom prvenstvu skupine D. Premda su "ledeni crnci" (ice blacks) u prvom susretu pregaženi od Koreje rezultatom 35:2, na kraju su hokejaši u crnom osvojili treće mjesto.
Novozelanđani su preustroj sustava svjetskih prvenstava do kojeg je došlo 2001. godine dočekali u najnižem razredu natjecanja uslijed čega su se našli u jednoj od skupina divizije II. Ni tu nisu imali više uspjeha. Uglavnom su se nalazili pri dnu ljestvice, a u dva navrata ispadali su i u diviziju III. Zahvaljujući najvećem uspjehu u povijesti novozelandskog hokeja, drugom mjestu na turniru divizije II skupine A, Novi Zeland je u novom ustroju svjetskog hokeja našao svoje mjesto u "četvrtoj ligi", diviziji IIA. Pet poraza vrlo su brzo vratili Novi Zeland u stvarnost pa će se haka na ledu iduće godine plesati u diviziji IIB.
Bez organiziranog domaćeg prvenstva, nema ni hokeja. U Novom Zelandu nalazi se šest zatvorenih i tri otvorena klizališta. Na njima se hokejom aktivno bavi oko 600 igrača premda se samo jedna petina od njih nalazi u sastavima momčadi koje se natječu u Novozelandskoj ligi hokeja na ledu (NZIHL). Ovo natjecanje započelo je 2005. godine. U prvom izdanju nastupile su četiri sastava: Southern Stampede, West Auckland Admirals, South Auckland Swarm i Canterbury Red Devils. Prvi naslov prvaka odnijela je momčad Southern Stampede.
Momčad iz grada Dunedina obranila je naslov u 2006. godini, no u idućem prvenstvu pobjedu je s novim imenom odnio sastav Botany Swarm. Klub iz Aucklanda ponovio je uspjeh i 2008. godine kada se u prvenstvo uključio još jedan klub iz Dunedina, Thunder. Pobjednički pehar za 2009. godinu otišao je u Christchurch, sjedište momčadi Canterbury Red Devils. Poslije jednogodišnje stanke, Botany Swarm osvaja još dva naslova prvaka čime se nametnuo kao najuspješniji klub u sedmogodišnjoj povijesti natjecanja.
U osmu sezonu NZIHL ušla je s istih pet momčadi. Prvenstvo se odvija po četverokružnom sustavu u kojem će svaki sastav odigrati 16 utakmica. Dvije najuspješnije momčadi sastat će se u finalnoj utakmici čiji pobjednik osvaja naslov prvaka države. Obzirom da je liga amaterska za nastup u NZIHL igrači ne primaju nikakvu naknadu. Svaki klub u sastavu mora imati najmanje dvojicu vratara i 18 igrača od kojih dvojica moraju biti mlađi od 18, a još trojica mlađi od 20 godina starosti. Broj stranaca nije ograničen, no u zapisniku za pojedinu utakmicu ih ne smije biti više od petorice.
Poslije deset kola u vodstvu se nalazi Dunedin Thunder s 19 bodova ispred West Auckland Admiralsa sa 17 bodova. Na trećem mjestu je Canterbury Red Devils s 15 bodova i dvije utakmice manje. Isti manjak odigranih susreta imaju i Southern Stampede s 8 i Botany Swarm sa 7 bodova.
O kakvoći novozelandskog prvenstva svjedoče karijere vodeći strijelaca u natjecanju. Trenutno je najučinkovitiji napadač Britanac Dean Tonks (West Auckland Admirals) s 23 boda iz deset utakmica. Prije dolaska na južnu polutku igrao je u drugoj i trećoj engleskoj ligi, a zabilježio je i tri nastupa u najvišem razredu britanskog hokeja za momčad Hull Stingraysa. Neposredno za njim slijedi ga Rus, Valerij Konjev (Canterbury Red Devils) sa 16 bodova iz 8 susreta. Ruski napadač u domovini je igrao u trećoj ligi, a novozelandski led isprobao je i prije četiri godine. Isti broj bodova upisao je i njegov klupski suigrač i najopasniji domaći napadač, Chris Eaden.
Dvije posljednjeplasirane momčadi "opravdale" su izostanak s prvenstvenih utakmica nastupom u Transtasmanijskom kupu. Na turniru su nastupili prošlogodišnji finalisti doigravanja australskog i novozelandskog prvenstva. U australskom Melbournu, domaća momčad Melbourne Ice te Newcastle North Stars igrali su po dvije utakmice protiv svojih suparnika s Novog Zelanda. Australci su po očekivanju bili jači.
Botany Swarm u prvom je susretu protiv Newcastlea izgubio sa 6:3, a protiv Melbournea su prvaci Novog Zelanda dugo bili u vodstvu, da bi kvalitetniji i iskusniji domaćini na kraju slavili s 8:5. Southern Stampede se nije tako dobro snašao i pretrpio je dva teška poraza od 12:2 i 11:3. Zbog bolje gol razlike pobjeda na turniru pripala je Melbourneu.
Obzirom na zemljopisni položaj i nedovoljne ukorijenjenosti u zemlji gdje postoje i popularniji sportovi, novozelandski hokej na ledu se nalazi na očekivanoj razini. Stabilna liga s pet klubova koji pažljivo troše svoja ograničena sredstva daje osnovicu za umjereni razvoj. Velike pomake teško je očekivati u neposrednoj budućnosti obzirom da obje mlade reprezentacije igraju u najnižim divizijama. Mladi igrači u pravilu igraju kod kuće što ograničava njihove mogućnosti za dalje napredovanje. Suradnja s Australijom može pomoći u podizanju kakvoće klubova i seniorske reprezentacije, no za dodatni pomak hokej na Novom Zelandu će trebati dodatna sredstva kojima bi se privukli bolji treneri te osigurao nastup najboljih igrača na svjetskim prvenstvima koja predstavljaju težak novčani teret za tamošnji savez.
S hrvatske točke gledišta, možemo biti zahvalni za okruženje u kojem naši mladi igrači imaju mogućnosti za napredovanje izvan hrvatskog hokeja, no s druge strane, s izuzetkom Medveščaka u EBEL-u (koji s hrvatskim hokejom ima samo zajednički poštanski broj), hrvatski klupski hokej ima užu osnovicu i od Novog Zelanda. I to je podatak nad kojim se moramo zamisliti.